Ovo je roman o mladoj ženi koja traga za srodnom dušom. Na prvi pogled se barem tako čini. Ona se upoznaje s raznim magijskim obredima i upušta se u čaranje.

Knjiga je vrlo zanimljiva i slojevita. Govori ženskom licu Boga, o poimanju ljubavi, života.

A kraj je tako neočekivan...!

Nemam riječi. Kada bih je morala opisati jednom riječju, rekla bih da je osvježavajuća.

Inače Paulo Coelho moj je omiljeni pisac. Pročitala sam sve njegove, na hrvatskom objavljene knjige. Počela sam od Alkemičara, koji doista mijenja život i došla do zaključka da njegove knjige, a posebno Alkemičar, dolaze čovjeku na tajanstvene i neobične načine, ali uvijek upravo onda kada ih netko treba.

Ja imam Alkemicara, prije par godina sam kupila i procitala, ali iskreno receno nabrzake pa me se i nije dojmilo. To su bili nekakvi pocetci necega, trazenja koja ni sebi samoj nisam znala objasniti sta trazim, a kamoli da sam imala sa kime popricati ili prokomentirati. Ali evo ponovit cu.

Mene je Alkemičar našao kada ni sama još nisam mogla definirati smjer u kojem sam željela ići. Lutala sam, istraživala, čitala, proučavala i onda se srela s jednom tetkom koju nisam bila vidjela godinama i ona mi ga pokloni. Ničim izazvana. malo smo popričale i ona mi je počela oduševljeno prepričavati Coelhov životopis, koji me se u tom trenu uopće nije dojmio. Rekla je da je kupila knjigu i još je nije počela čitati, ali da će je pokloniti meni, jer osjeća da to mora napraviti. Meni je bilo bed, jer ju je ona žarko željela čitati, a ja nisam, pa sam predložila da mi posudi, dok sam na godišnjem, a prije odlaska ću joj vratiti. Kada sam odlazila, nakon što sam pročitala knjigu i totalno se oduševila, ona ju nije željela uzeti natrag. Htjela si je kupiti novu. Do danas je nije pročitala. A ja sam tu gdje jesam .